Novembar je mesec borbe protiv bolesti zavisnosti. U Srbiji podaci su i dalje poražavajući.
U Srbiji se više od 200.000 ljudi bori sa nekim oblikom bolesti zavisnosti, dok lekare najviše zabrinjava podatak da se svega dva odsto zavisnika aktivno leči . Dok bolest u tišini razara čitave porodice, granica prvog kontakta sa psihoaktivnim supstancama, alkoholom, kockom i ekranima sve se više spušta . Procene zdravstvenih institucija pokazuju da u našoj zemlji ima oko 150.000 korisnika ilegalnih psihoaktivnih supstanci . Kanabis je i dalje najpristupačniji, ali u urbanim sredinama raste broj mladih koji eksperimentišu sa novim sintetičkim drogama . U poslednjoj deceniji beleži se porast od gotovo 40 odsto pacijenata koji pomoć traže zbog zavisnosti od stimulansa, među kojima su sintetičke droge, ali i kokain, koji je sve zastupljeniji kod ostvarenih ljudi i profesionalaca koji zbog svog društvenog statusa duže odlažu javljanje lekaru . Pored tradicionalnih poroka poput alkohola i nikotina, problem kockanja u Srbiji poprima razmere epidemije . Procenjuje se da u zemlji ima između 90.000 i 100.000 patoloških kockara, a svaka četvrta mlada osoba uzrasta od 18 do 26 godina ima problem sa kockanjem . Posebno zabrinjava podatak da dečaci prvi kontakt sa kladionicom ostvaruju već između desete i četrnaeste godine, dok je skoro polovina punoletnih srednjoškolaca već odigrala neku kockarsku igru . Onlajn klađenje dodatno olakšava prikrivanje ovog problema, jer se sve odvija putem telefona i elektronskih transakcija, bez odlaska od kuće.

Ništa manje alarmantni nisu ni podaci Specijalne bolnice za bolesti zavisnosti Vita, prema kojima je čak 92 odsto srednjoškolaca u Srbiji probalo alkohol pre punoletstva, dok je skoro 70 odsto njih doživelo pijanstvo . Istovremeno, zavisnost od ekrana i interneta predstavlja najbrže rastuću nehemijsku zavisnost koja pogađa decu već u osnovnoškolskom uzrastu. Stručnjaci upozoravaju da prosečan pacijent u problemu provede čak 13 i po godina pre nego što se obrati za stručnu pomoć . Razlog za to leži u dugoj fazi zajedničkog negiranja problema unutar same porodice, praćenoj stidom, osećajem krivice i pokušajima da se problem reši bez lekara, jer se odlazak na lečenje i dalje doživljava kao krajnja mera. Mesec borbe protiv bolesti zavisnosti podseća da zavisnost nije hir niti nedostatak volje, već ozbiljna hronična bolest, zbog čega su pravovremena prevencija i prepoznavanje prvih simptoma u krugu porodice ključni za spašavanje života.







